Horor priče za laku noć

Vladajuće je mišljenje o hororu kao žanru je da se radi o trivijalnoj literaturi, zabavi za određeni dio čitateljske populacije koja svoje čitateljsko uzbuđenje nalazi u mističnom i nestvarnom, dajući mu prednost upravo zbog "lakoće" njegova teksta nad onime što nudi "ozbiljna" literatura. Zaboravlja se pri tom kako tematika koja određuje taj žanr nije okovana samo njime te da su za njim posezali i mnogi velikani pera, čime njihova djela nisu gubila na kvaliteti, već dapače, dokazujući kako dobra priča nije određena onime što govori već vještinom onoga tko priča.

Na stranicama ove antologije susrećemo stoga imena poput Wellsa, Balzaca, E. Nesbit, Doyllea koji su svoju slavu stekli u nekim posve drugačijim spisateljskim vodama. Jednako tako velikani horora današnjice poput Barkera, Kinga, Koontza, Strauba, Rice, Campbella, Bradburyja, te svakako Poea i Lovecrafta smjelo stavljaju svoje "ja" na stranice povijesti žanra.

Ova antologija kratki je ulomak onog "dobrog" što svijet horora nudi, priče koje će zainteresirati čak i okorjelog čitatelja koji odbija primiti u ruke ono što većinsko mišljenje odbija svrstati u vrhunsko štivo.

Uz navedena imena tu su i Bierce, Long, Masterton, P. Z. Brite, Jerome, Rush, Blackwood, Lugosi, Stoker, La Fannu, Leiber, M. Shelly, Rymer, Simmons, kao i domaće uzdanice Viktoria Faust, Zoran Janjanin i Danilo Brozović.